Ja vjerujem u Boga i sretnu budućnost naroda svoga
Poštovani vjernici, dragi prijatelji!
U Parizu je poznat slučaj jednoga župnika koji je, po nalogu svoga biskupa, napustio župu sv. Augustina u centru grada i pošao u novo predgrađe koje je bilo vrlo opasno. Naime u tom dijelu grada stanovali su mnogi kriminalci, zapušteni, nekršteni, bezvjerci i mnogi huligani. Vrlo opasno predgrađe! No, mladi župnik bio je hrabar i neustrašiv. Htio je baš u tom dijelu grada misionarski naviještati ljubav Božju i Radosnu vijest! Kad je došao u taj dio grada i prvi put prošao glavnom ulicom, dočekali su ga huligani i napali uvredama, vikanjem i kamenjem! Jedan se od njih zaleti, uze kamen i baci ga na svećenika. Kamen ga pogodi u čelo, on zatetura, ali ostade na nogama. Kako huligani vidješe da mu je lice oblila krv, prepadoše se i razbježaše. A on se sagnu, uze onaj krvavi kamen i reče: „Hvala vam dragi prijatelji. Obećavam da će ovaj krvavi kamen biti kamen temeljac crkve koju ću sagraditi u vašoj četvrti!“ Za nekoliko godina niknula je crkva u toj četvrti a u njezine temelje uzidan je kamen orošen krvlju toga izvrsnog svećenika!
U temelje Crkve Kristove, utemeljene prije dvije tisuće godina, slila se sva presveta krv sa Kalvarije i pomiješala se s betonskom vjerom i krvlju Petra prvog apostola – na toj Stijeni sagradit ću Crkvu svoju! – zacementirala se s vjerom i krvlju Dvanaestorice i prvih mučenika i izvila se put nebesa poput najčvršće klisure nebeske u čijim se vrhovima orlovi gnijezde i stoji čvrsta i stabilna kao najtvrđi mramor ikad isklesan, i baš radi toga: Vrata je paklena neće nadvladati!
Ja vjerujem u svoju svetu Crkvu katoličku čiji je kamen temeljac orošen predragocjenom krvlju Njegovom, štoviše, čiji je krvavi kamen temeljac sam Krist koji je dao život svoj za prijatelje svoje, jer: Nema veće ljubavi od ove: dati život svoj za prijatelje svoje!
Evo, četrnaest stoljeća već jedan narod gradi temelje i slaže krvavo kamenje za sretnu budućnost djece svoje. Četrnaest stoljeća jedan narod gradi zgradu ljubavi, nade, zajedništva, poštenja i sigurnosti. Četrnaest je to stoljeća krvave borbe za vjeru svetu katoličku, za zemlju našu pradjedovsku i za obitelj plodnu, rodnu i blagoslovljenu iz koje će nicati mladice nove i širit se i donositi plodove zrele za sretnu budućnost naraštajima mladim.
I gle časti i privilegije potkraj dvadesetog stoljeća i nakon četrnaest stoljeća iščekivanja i nade. Postadosmo generacija koja se probudi onog radosnog i svečanog jutra i koja ušima svojim dočeka trublju slobode, koja usnama svojim zapjeva himnu domovine i koja srcem svojim osjeti nešto što su generacije kroz četrnaest stoljeća čeznule osjetiti a nisu mogle! Ono što je četrnaest stoljeća jedan narod sanjao mi smo u stvarnosti doživjeli. Presvetome Bogu hvala!
A kako je trebalo skupo platiti taj dragocjeni biser domovinske slobode! Toliko krbavskih borbi kroz stoljeća, izdaje i zavjere u vlastitim redovima, poniženja od svjetskih silnika i oholih, petsto godina gaženja najdražeg nam križa, zatvori i maltretiranja, izrugivanja i osude, montirani procesi i ubojstva, jame i zatvori, križni putovi i Bleiburzi: sve je to trebalo proći kroz labirint i stoljetni tunel mraka i smrti da bi se na koncu ugledalo svjetlo slobode i konačno krenulo u sretniju budućnost na vlastitim nogama i s vlastitim srcem.
U bliskoj prošlosti doživjeli smo oslobođenje generala kao svoju konačnu slobodu, no ima još uvijek naših dragih generala, prijatelja i heroja koji nevini iza rešetaka čekaju slobodu i konačni pravorijek. I dokle god oni nisu slobodni nismo ni mi. Dokle god se sudi njima sudi se i nama. Stoga ih u ovoj svetoj Misi preporučujemo dobrom Bogu da im po našim molitvama isprosi pravednu presudu i konačnu slobodu i dolazak svojim najdražima: rodbini, prijateljima i Domovini!
O, kako bismo danas voljeli, da u slobodnoj nam domovini nema nepravde i izdaja, prevare i nepoštenja. Kako bismo bili sretni da se poštuju Božje zapovijedi i štiti dostojanstvo i svetost braka i obitelji. Da se štiti pravo nerođenog djetešca i više poštuje dostojanstvo starih i nemoćnih! Kako bismo bili sretni da oni koji su položili živote budu više cijenjeni. Kako bismo bili sretni da se s više poštovanja pristupa ratnim invalidima i uključi ih se u svakodnevni život i rad. Koliki naši branitelji samo, nakon što su izborili slobodu svima nama, iz očaja i beznađa sami sebi oduzimaju i slobodu i život! Tko će za to Bogu odgovarat! A kako smo tužni i žalosni zbog onih koji su dobili debele ratne mirovine dok su se za vrijeme rata šetali po Njemačkoj i Europi. Rata ni vidjeli nisu! A još smo žalosniji zbog onih koji su im to za sitne novce „isposlovali i sredili“ jer su im duše sitnije od najsitnijeg sitniša!
Poštovani prijatelji!
Evo ove kamene crkvice na čavoglavskoj uzvišici koja ponosito strši i na ovaj današnji dan pjeva pjesmu pobjede u čast onima koji u njezine temelje krvavo kamenje položiše! Evo ove kamene crkvice na čavoglavskom brežuljku koja na ovaj današnji dan pobjedonosno zahvaljuje onima koji dadoše život svoj za prijatelje svoje. Evo ove čavoglavske kamene crkvice koja na ovaj današnji dan ponosno i pobjedonosno pjeva da se čuje preko Knina sve do Vukovara, preko Maslenice sve do Medvedgrada, preko Sinja sve do Dubrovnika! Pjesmu pjeva golubovima bijelim koji u svom letu za domovinu padoše po tko zna kojim neznanim bojnim poljima, smrtonosnim dolinama i još smrtonosnijim planinama. Sjećamo ih se danas s ponosom i zahvalnošću: oni s one strane života, a mi s ove. Oni s one strane rijeke a mi s ove. Mi u Lijepoj našoj i slobodnoj, a oni u onoj vječnoj i nebeskoj domovini, oni umrli za nas, a mi živimo i molimo za njih, daleko jedni od drugih, a tako blizu u ljubavi, oni u onom svijetu a mi u ovom, ali sjedinjeni i zagrljeni u istoj ljubavi, jer – samo je ljubav tajna dvaju svjetova!
Dobri Gospodine Isuse, primi im žrtvu i sjeti ih se u kraljevstvu svome, jer su duboko u svojoj duši čuli onu tvoju: Nema veće ljubavi od ove: ako tko život svoj dade za prijatelje svoje! Gospo Snježna i Kraljice Hrvata! Svojim zagovorom isprosi im vječnu slobodu a nama pomozi da ne prestanemo graditi ono što su oni započeli: u poštenju i slozi, kao braća!
A ja ću na ovom čavoglavskom brežuljku u Godini vjere pun radosti, optimizma i nade za narod svoj i domovinu svoju reći:
Ja vjerujem u Boga i sretnu budućnost naroda svoga kroz stoljeća mnoga!
I kad je krvavo nebo nad domovinom
I kad zli vjetrovi s istoka pušu
kad majka za izgubljenim jeca sinom
I kad sunce izgubi sjaj
Nije me strah... jer vjerujem
Ja vjerujem u Boga i sretnu budućnost naroda svoga kroz stoljeća mnoga!
I Kad nepravda zauzme put
I laž obuzme svijet
kad zlatno tele postane bog
I kad svatko puše samo u svoj rog
Nije me strah... jer vjerujem
Ja vjerujem u Boga i sretnu budućnost naroda svoga kroz stoljeća mnoga!
Jer ti si moj Put, Istina i Život
Jer ti si Bog naroda mog
U tvojoj je ruci sudbina moja
U tvojoj je ruci narod moj
Nije me strah...
Jer vjerujem u Boga i sretnu budućnost naroda svoga kroz stoljeća mnoga!
Don Ivo Šutalo