Crkva u Čavoglavama – glas koji viče!

Detalji

Objavio/la: Mali sa Selina

GLAS VIČE

(Propovijed u Čavoglavama – 7.12.2014. Druga nedjelja došašća)

Dragi vjernici!

Čuli smo u današnjem Evanđelju: „Glas viče u pustinji: 'Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze!' Tako se pojavi Ivan: krstio je u pustinji i propovijedao krst obraćenja na otpuštenje grijeha.“

Crkva u Čavoglavama – glas koji viče!

Danas u ovim našim Čavoglavama ima svega dvjestotinjak vjernika. Ljudi napuštaju svoja mjesta diljem Lijepe naše. Odlaze tamo gdje misle da će im biti bolje: zbog posla, škole, boljih uvjeta života. Drniš, Split, Šibenik, Zadar, Njemačka, Austrija, Europa… Tako su i Čavoglave kao mnoga naša mjesta postale pustinja. No, ovdje u Čavoglavama kroz desetak godina sagradila se ova prelijepa crkva Hrvatskih mučenika. Ona je najjači glas koji viče danas u čavoglavskoj pustinji: „Ne odlazite, dragi prijatelji, iz Čavoglava, ne napuštajte svoja ognjišta, svoju župu, svoje mjesto i svoje očinske kuće. Tu su vaši djedovi i pradjedovi živjeli, radili, mučili se i čuvali svoju katoličku vjeru! Ima ovdje života!“ No, vremena su se promijenila, ljudi odlaze. Ipak, gdje god se sagradi ovakav objekt, ima nade. Ljudi će ostajati i opstajati, opravljati svoje obiteljske kuće, možda čak i graditi nove. Ova crkva u Čavoglavama okuplja vjernike, vraća život, budi nadu, gleda u sretniju budućnost. A cilj je da ovo mjesto
postane centar duhovnog događanja, mjesto skupljana u molitvi i ljubavi, mjesto gdje će se mladi i naše obitelji iz cijele Hvatske i dijaspore po duhovnoj obnovi obraćati Bogu i graditi svoj duhovni život. Ta je li i biskup Ivas toj izvanrednoj ideji dao svoj biskupski blagoslov od samoga početka, blagoslovivši kamen temeljac 2004., a to potvrdio i zapečatio upravo 20. rujna ove 2014. godine kada je blagoslovio ovu crkvu, posvetio oltar, postavio u nju moći blaženoga Alojzija Stepinca i proglasio je crkvom hrvatskih mučenika. Tako je ova čavoglavska crkva postala duhovna oaza u pustinji u kojoj će mnogi gasiti duhovnu žeđ za Bogom, i napajati se svježinom nebeske vode. Neka je za to hvala dragome Bogu, našem Marku, idejnom začetniku ovoga projekta, biskupu Ivasu, župniku fra Iliji i svim dobrim ljudima koji su radili i pomagali da se ova ideja ostvari.

Komunizam – glas koji je htio ugušiti vjeru u Hrvata!
Još se uvijek sjećamo bezbožnog komunizma koji je vikao protiv Boga i Hrvata uzduž i poprijeko one bivše države: rigao na Boga, na Crkvu, na svećenike i katoličku vjeru, maltretirao, zatvarao, ugnjetavao i ubijao hrvatski živalj, bacao u jame i gonio na razne zloglasne „gole otoke“: biskupe, svećenike i vjernike. Komunizam je bio glas vraga koji viče protiv Bog i protiv hrvatskog naroda. I svojim djelom htio je uništiti i vjeru i hrvatski narod. A onda, usred toga grotla ateizma i mržnje prema Bogu i čovjeku, diže se glas proroka u pustinji bezbožnog komunizma, glas koji je stao u obranu Boga i Katoličke Crkve,
svetoga Oca i svećenstva, glas za jedinstvo hrvatske Crkve! Glas kardinala Alojzija Stepinca! Mislili su ako njegov glas ušutkaju i njega s lica zemlje maknu da će obezglaviti i uništiti Crkvu u Hrvata i hrvatski narod. Ubili ga jesu, baš kao Herod u ono vrijeme Ivana Krstitelja, ali i jedan i drugi danas viču još jače i još žarče, još se dalje čuju i još veću snagu imaju nego u vrijeme kad su živjeli! Njihov glas nikada utihnuti neće! I danas nas pozivaju na vjernost Bogu, Isusu Kristu, Katoličkoj Crkvi i hrvatskome narodu. Mučeničkom smrću Stepinac je pobijedio komunizam zauvijek! Stoga njegove moći ovdje u ovoj crkvi. I danas upravo nas poziva da svjedočimo svoju vjeru, da se odreknemo zla, da živimo jedinstvo, da slijedimo Krista i ljubimo jedni druge. I iz ove kamene crkve hrvatskih mučenika njegov će glas i dalje vikati i odzvanjati preko Svilaje i Petrova polja pozivajući sve da ne izdamo svoju vjeru i svoj rod. A on sam, blaženi Alojzije, u tome će nam svima biti sigurnim zagovornikom!

Gdje je naš glas danas?
Tko to danas viče poput proroka Ivana? Tko danas upozorava na zlo, na nemoral, na grijeh, tko poziva na obraćenje i na odricanje. Čuje li se glas koji u današnje vrijeme viče u pustinjama nemorala, zla i grijeha! Ima li ga? Ima! I čuje se! Sveta Kristova Crkva, slijedeći Kristovu nauku, viče i upozorava iz petnih žila po svim obalama ovoga svijeta, preko propovjednika, radija, televizije, novina i svih medija: Ne abortusu! Ne eutanaziji! Ne istospolnim brakovima koji uništavaju čovječanstvo i cijeli ljudski rod. Crkva je danas glas koji viče u pustinji i neće prestati vikati dok putuje ovom zemljom. Stoga je žele ušutkati i uništiti njezini neprijatelji. Izbrisati je s lica zemlje! No, nju ne može nitko uništiti jer je uz nju njezin kormilar, vođa i utemeljitelj koji joj je obećao: Vrata je paklena neće nadvladati! Čega se onda imamo bojati!
Mi moramo danas ovdje otvoreno reći da se upravo odavde iz Čavoglava čuje jedan glas koji viče i potiče, govori i zbori, koji sijeva i pjeva za Boga, za obitelj, za domovinu! Glas koji proročki govori protiv sila zla, nemorala i grijeha, protiv modernih crvenih zlostavljača i rušitelja hrvatske ideje koji ponovo žele uništiti nam i vjeru i obitelj i domovinu. Tko je taj glas? Gdje je taj glas? Evo ga ovdje među nama! Svi dobro znamo da je to glas našega Marka, koji viče i svojim pjesmama prenosi poruku dobra, poruku radosti, poruku ljubavi! To je glas koji viče i pjeva za Boga, za Isusa, za vjeru, za domovinu, za
obitelj i hrvatski rod. Upravo zato mu ove današnje crvene spodobe ne daju i brane da nastupi u Puli, u Sarajevu, u Berlinu... Ne mogu oni podnijeti da netko pjeva Bogu u čast! Ne mogu oni podnijeti da netko digne glas za Isusa. Ne podnose oni da netko pjeva za hrvatski narod i za hrvatsku obitelj! Ta oni se bore protiv Boga i Božjeg naravnog zakona, oni se zalažu za istospolne brakove, gay parade i abortuse. To je za njih napredak modernog čovječanstva. Tim putem moralne i fizičke smrti oni žele odvesti hrvatski narod. Stoga koriste sve da njegovo ime preko medija ocrne, optuže, okrive, okleveću, popljuju, izrugaju, ismiju, proglase ga zaostalim i nazadnim. Žele ugušiti glas koji viče, koji govori istinu, koji udara u savjest, koji brani obitelj! Dragi Marko, iskreno ti i od srca hvala za taj glas koji viče, koji se bori, koji potiče i veliča naše katoličke i hrvatske svetinje. Uza te smo jer si ti uz Boga, uz Crkvu i uz hrvatski narod. Zar to zorno ne pokazuje onih 150.000 koji dođu svake godine ovdje u Čavoglave proslaviti Dan zahvalnosti Bogu za jedinu nam i najdražu Domovinu! Zar to ne pokazuju svi oni koji s tobom pjevaju u sav glas Bogu, Kristu, Domovini: Neću izdat ja Boga nikada; Pruži ruke Kristu, neka te povede; Ti si ratnik svjetla u borbi protiv zla; Budi čovjek, to je dika, budi roda svoga slika; Mogu nas lomiti al' neće slomiti, kad nam srca tuku zajedno! Zar to ne pokazuje mnoštvo
samozatajnih naših majki i baka koje istim srcem kucaju i negdje u tišini na istu nakanu mole Gospinu krunicu za naše obitelji, djecu, mlade, stare, za hrvatski rod i Domovinu.
Dragi naš Marko! Neka te zagovor svetoga Ivana Krstitelja koji dade život za Krista i Istinu i čiji glas odjekuje do dana današnjega, prati u tvojoj borbi za istinu, za pravdu i za uzvišene kršćanske vrijednosti koje pronosiš svojim pjesmama i svojim glasom koji viče po ovim našim današnjim pustinjama dezorijentiranoga modernog nazora koji pustoši dragu nam domovinu! Neka ti neustrašivi Ivan Krstitelj svojim zagovorom izmoli istu onakvu neustrašivost kakvu je on sam imao! I neka te moći blaženoga Alojzija prate na životnom putu! Nek' ti pomognu njegove moći da ti pjesma bude moćna!

Ne dajmo se uništiti!
Kroz ovih četrnaest stoljeća postojanja hrvatski narod dao je toliko žrtava i toliko krvi prolio braneći svoj rod i domovinu. Izgubio je dosta bitaka ali rat nikada nije izgubio. Jedan od bitnih razloga jest: nikada nije vodio osvajačke i napadačke ratove! Rat hrvatskoga naroda kroz povijest bio je uvijek obrambeni. Braniti rod i svoju domovinu bio je jedini cilj: od Franaka i Bizanta, Mletaka i Turaka, pa sve do raznih anarhista i bezbožnih komunista! Od osvajača i ugnjetača, do gramzivih okupatora koji su je željeli imati kao slastan zalogaj jer je najljepša u Europi. I još nešto vrlo važno! Hrvatski je narod od stoljeća sedmog vjerovao u Gospodina Boga i ljubio svoju Katoličku Crkvu. Stoga ga je dragi Bog štitio tijekom cijele njegove povijesti i kroz sve njegove obrambene ratove. Nitko nas kroz trinaest stoljeća nije uništio niti nas uništiti može dokle god zazivamo Bog za svoga zaštitnika i čuvamo njegove zapovijedi! Jedini pravi neprijatelj samo možemo biti mi sami sebi. Prema nacionalnim statistikama svake nas je godine oko 10.000 manje. Ne rađaju više naše hrvatske majke kao što su prije rađale, po sedmero, osmero djece. Danas je: jedno dvoje i Bog te veselio. Sami uništavamo svoj vlastiti rod i porod. Hrvatski natalitet je daleko ispod mortaliteta, i prijeti mu, slobodno bi se moglo kazati, – ubrzano izumiranje. Ovaj naš naraštaj nalazi se pred povijesnom odgovornošću i sudbonosnim zadatkom – ne dopustiti  izumiranje svog  vlastitog naroda kao jednog od najstarijih europskih naroda koji vuče svoje korijenje u daleku povijest, u duboku, duboku   prošlost. Busali smo se u prsa s „Hrvatskom do Drine“, a danas sami sebi sužavamo i granice u Hrvatskoj. Tko nema djece nema ni države. Ni domovine! Kršćanska Europa pretvara se u muslimansku. Kršćanske crkve diljem Europe pretvaraju se u džamije. Tko nam je kriv kad ne želimo djecu! Bog će ih dati onima koji ih žele. I oni će od tuđe domovine stvoriti svoju. I to bez rata i oružja. Sve polako i mirno, prirodnim putem. Djecom! Stručnjaci kažu: da bi se kultura održala dulje od 25 godina na životu mora postojati određena stopa rodnosti od 2,11 djece po obitelji. Sve ispod toga društvo nosi u nestajanje. Danas 31 zemlja EU ima stopu rodnosti ukupno 1,38. Povijest nam govori da je ovu stopu nemoguće preokrenuti. Kroz nekoliko godina Europa kakvu mi znamo prestat će postojati. Stopa nataliteta kod Francuza u Francuskoj iznosi 1,8, a kod muslimana u Francuskoj 8,1. Za 5-7 godina islam će biti dominantna religija u svijetu. Došla jedna ciganjka na ginekološki pregled, da ustanovi je li trudna. Nakon pregled doktor joj potvrdi trudnoću i upita je: „Koje Vam je ovo dijete?“
„Deveto“, odgovori ona. Doktor nastavi: „Ništa se ne brinite, ja ću Vam naći jednoga doktora pa se vi lijepo očistite i sve će biti u redu!“. Skoči se ciganjka i reče:“ Ne, ne, gosp'on doktore. Neću ja pobacivati svoje dijete. To rade katolkinje!“ Istinu je rekla ova ciganjka: to rade katolkinje! Eto, zato nas nema. I dragi Bog će reći: Pa, ako vi tako hoćete, neka vam bude! Naša Katolička Crkva nas poziva i viče u pustinji NERODA, u pustinji IZUMIRANJA, u pustinji SMRTI: Dajte život, drage hrvatske majke; rađajte djecu drage kršćanske supruge; ne bojte se života mlade katoličke obitelji. Ako date vi djecu, i Bog će vama domovinu. Ako ne date vi djecu, domovinu će vam oduzeti narod s djecom! Kamo sreće kad bi se držali one stare: Hrvatska katolička obitelj mora roditi petero djece: jedno mami, jedno tati, jedno Crkvi, jedno Domovini i jedno za svaki slučaj! Oh, kad bi samo bilo tako! Kad bi bilo tako ne bismo se morali bojati budućnosti. Ovako se bojimo i strepimo za svoju budućnost koju sami sebi uništavamo. Ubijamo svoj vlastiti narod kroz nerađanje i abortuse. O, hrvatski narode, zar si do te mjere izgubljen! Prenimo se, predraga braćo! Ne dopustimo da sami sebe uništimo i narod i domovinu. Hrvatska već godinama izvršava vlastito samoubojstvo. Nije moguće da to sami sebi činimo! A sagradili smo prekrasnu crkvu ovdje u Čavoglavama. Zašto? Da narod dođe, da se vrati, da oživi ova pustinja i da počne novi život i novo i sretnije sutra.
Ako ne želimo život i djecu, kome onda ova crkva, kome tolike crkve diljem Lijepe naše, kome katedrale ako nas nema! Evo, danas glas viče: Probudite se Hrvati, nestaje vas. Prenite se, otrijeznite, zar ne vidite da izumirete. Toliko ste stoljeća sanjali tu jednu jedinu i slobodnu, lijepu i najljepšu koja se zamisliti može. I sad kad ste je dobili, kad vam ju je Bog darovao, kada ste je dosanjali i u naručje primili, vi je gušite, vi je davite i uništavate u djeci njezinoj koja žele živjeti u njoj. Koja žele vidjeti njezinu ljepotu i radovati se njezinu suncu koje izlazi na obzoru. Kojim pravom, dragi moji Hrvati!
Evo, danas viče glas: Ne uništavajte svoje domovine, hrvatski narode! Nego život dajte, djecu rađajte, Bogu se molite, bližnjemu pomozite, za pravdu se borite, bogohulne psovke se klonite, bližnjega svoga ne varajte, istinu živite, starije poštujte i dragom Bogu se utječite! Pa će vas Bog štititi u sve dane života vašega, pa će vam dragi Bog rod i domovinu čuvati od svih neprijatelja vaših i svojim je svetim blagoslovom s neba pratiti!
Evo danas, glas viče svima nama i neće prestati dok ne umukne ili dok se mi ne pomaknemo s mrtve točke!
Evo danas glas viče!
Čujemo li ga ili ne čujemo, dragi Hrvati! Amen!

Sv. Misu je predvodio, don Ivo Šutalo, župnik u župi Presvetoga Srca Isusova u Studencima